Oluja stoljeća

Oluja stoljeća

U samo nekoliko sati grad Silverton je uništen nikad prije viđenim tornadima nevjerojatno snage. Cijeli grad je prepušten napadu smrtonosnih i nepredvidljivih ciklona, ali lovci na oluje još uvijek predviđaju da najsnažniji napadi tek trebaju stići. Većina ljudi traže mjesto gdje će se skloniti, dok neki jure prema lijevcima tornada kako bi snimili fotografije koje se mogu snimiti samo jednom u životu. „Oluja stoljeća“ ispričana je kroz oči i leće profesionalnih lovaca na oluje, amatera u potrazi za adrenalinom i hrabrih stanovnika, te uvodi gledatelje ravno u oko oluje kako bi mogli iskusiti Majku prirodu u njezinim najekstremnijim uvjetima.


Nema smiraja pred oluju…

U lijevku masivnog EF5 tornada, najjačeg intenziteta na Fujitinoj ljestvici, vjetrovi koji pušu jači su od 320 km/h. Bijes takvog tornada može – i obično to napravi – uništiti sve što mu se nađe na putu. „Oluja stoljeća“ je triler katastrofe koji uvodi gledatelje u samo srce oluje EF5 koje je isto toliko zanimljivo, koliko je i razarajuće. „Što ćete učiniti kad se suočite s tornadom koji se prostire na dva kilometra?“ pitao je redatelj Steven Quale. „Hoćete li se sakriti, pobjeći ili potrčati prema njemu? Zanimljivo mi je bilo pokušati predstaviti kako će različiti ljudi reagirati u istoj situaciji, zamisliti tko će uspjeti nadići svoj strah pred takvom snagom prirode i kad se nemate gdje sakriti, kad nemate gdje otići.“ Ideju za „Oluju stoljeću“ dobio je producent Todd Garner koji je želio istražiti što se može dogoditi kad Majka priroda počne koristiti jedno od svojih najstrašnijih i razornih oružja. „Tornado je savršeno oružje, poput čudovišta,“ rekao je Garner. „Može vam se činiti kao da upravo vas ganja, makar se kreće sasvim nepredvidivo. Za razliku od potresa koji se odjednom dogodi i sve je gotovo u par minuta, tornado vam najavljuje da dolazi i morate živjeti s iščekivanjem i znanjem o šteti koju će tek nanijeti.“

Producent je smatrao da će gledateljima film biti napetiji ako bude sniman u prvom licu, kao da se sami nalaze iza kamere, a redatelj je rado prihvatio taj koncept: „Uvijek sam mislio kako takav stil snimanja uistinu unosi gledatelja u priču, kao da ste nevidljivi lik koji je dio filma.“ John Swetnam je zatim razradio tu ideju u scenariju: „Odmah mi je palo na pamet kako bi to mogao pretvoriti u priču i iskoristiti suvremenu tehnologiju kako bi omogućili gledateljima da uistinu iskuse te oluje. Htio sam ispričati zanimljivu priču koja će dirnuti publiku u srce i nadahnuti gledatelje – u njoj vidimo koliko su ljudi spremni žrtvovati se za svoje najmilije i kako, kad surađujemo, možemo sve preživjeti i sve nadvladati.“ „Ono što mi se svidjelo kod Johnovog scenarija je to što se ne radi samo o još jednom filmu katastrofe,“ prisjeća se Quale. „Pun je zanimljivih likova koje pratite – promatramo srednjoškolca kako pokušava pozvati djevojku na prvi spoj, te njegov odnos s ocem, zatim grupu lovaca na oluju koji imaju različita mišljenja o tome kako se nositi s tornadom, kao i nekolicinu lokalnih momaka koji se snimaju kako rade lude stvari i zatim to stavljaju na Internet.“

Upravo je uloga samohranog oca i svakodnevne osobe u izvanrednim okolnostima privukla glumca Richarda Armitagea: „Bez obzira na to tko ste, niz razarajućih tornada koji napada vaš grad izvući će na površinu vaš istinski karakter. Svidjela mi se uloga prosječnog muškarca koji se nađe u situacijama za koje nikad nije mislio da će se u njima naći i za koje se nikad nije pripremao.“ Glumica Sarah Wayne Callies također kaže da ju je privukao razvoj odnosa koji se dogodi tijekom tog jednog dana: „Tijekom tih kaotičnih i intenzivnih događaja stranci postaju bliski i počinju si značiti nešto sasvim drugo, kao što to mogu samo osobe koje su zajedno proživjele veliku krizu.“ Naravno, svi su znali da je osim ljudskih odnosa u filmu najvažniji tornado. U svijetu gdje svaki mobitel ima kameru, gdje se vijesti emitiraju 24 sata tjedno, gdje je Internet prisutan svugdje gdje se okrenemo, većina gledatelja zna kako bi takva oluja trebala izgledati. Za to je bio zadužen Qualeov tim za vizualne efekte koje je predvodio Randall Starr.


IZBOR PRAVIH GLUMACA

Na dan koji će postati najgori dan njihovog života, mnogi od mladih stanovnika Silvertona očekivali su jedan od najvažnijih i najljepših događaja u svom životu: veliku maturu. Uspomene na taj dan su obično lijepe, ali ne i za djecu, učitelje i roditelje Silvertona. Kao zamjenik ravnatelja srednje škole Gary Fuller je odgovoran za to da sve prođe glatko tijekom ceremonije. Ali, već na samim vratima izbaci ga iz takta vremenska prognoza. Armitage je rekao: „Gary se svaki dan nosi s puno stvari. Nije samo odgovoran za školu i djecu koja sa na njegu ugledaju, već i svoje dvoje adolescenata, Donnieja i Treyja, čija je majka preminula.“ Neočekivani bijes vremena natjerao je Garyja da preuzme ulogu nevoljkog heroja. Ne samo da se mora brinuti za polaznike srednje škole, uključujući i Treyja, već nigdje ne može pronaći Donnieja. Max Deacon glumi Donnieja Morrisa, starijeg brata koji ima trnovit odnos s ocem. Naravno, ne pomaže ni to što je Donnie odlučio zanemariti svoje dužnosti snimanja maturalne ceremonije kako bi se družio sa svojom simpatijom Kaitlyn. „Donnie je introvertiran i obazriv. Doživljava svijet kroz kameru i ugodnije se osjeća kad snima reakcije i osjećaje drugih ljudi,“ objasnio je Garner. Njegov karakter je rano odredila smrt njegove majke. „Mislim da se Trey bolje prilagodio promjenama u njihovom životu,“ rekao je Deacon. „Donnie i Trey su bliski, a unatoč lošem odnosu s ocem, mislim da je Donnie puno više njemu nalik nego što to primjećuje.“

Nathan Kress glumi mlađeg i ekstrovertnijeg brata, Treyja Morrisa koji se uvijek smije i pokušava natjerati Donnieja da se opusti. Quale je pohvalio način na koji je mladi glumac utjelovio lika: „Nathan ima odličan smisao za humor i usred tih katastrofalnih i opasnih situacija zna kako izbaciti neku humorističnu rečenicu na način na koji neće umanjiti opasnost s kojim se susreće.“ Kress priznaje da Trey nije svjestan koliko nevolja zna uzrokovati svojim ponašanjem, i to shvati tek kad otkrije da se Donnie vjerojatno našao u opasnosti zbog toga što ga je poticao da se druži s Kaitlyn, što ga još samo više potiče da se cijelim biće baci u spašavanje brata.

Nažalost, Donnie i Kaitlyn nalaze se u izravnoj opasnosti. Donnie se ponudio da će joj pomoći snimiti projekt za školu i zajedno odlaze u napuštenu tvornicu papira koja se počne raspadati pod udarom oluje. Ostanu zarobljeni u malom prostoru koji se napuni vodom i ne mogu se sami spasiti. Kaitlyn koju glumi Alycia Debnam-Carey je rekla; „Bilo je jako teško snimati u toj mračnoj, uskoj i hladnoj jami… pogotovo zbog realističnih okolnosti koje su nam dizale adrenalin. Srećom, s nama je bila odlična filmska ekipa cijelo vrijeme, tako da sam se osjećala kao da smo svi u tome zajedno.“ Za razliku od većine stanovnika Silvertona koja bježi pred olujom, u grad stiže grupa profesionalnih lovaca na oluju čija je želja što više se približiti oluji – i po mogućnosti naći se u njezinom „oku“. Meteorologinja Alliston Stone, koju glumi Sarah Wayne Callies, ima težak zadatak odrediti put kojim će se kretati oluja.

„Allison ima samo akademsko znanje o olujama i upustila se u ovaj posao jer želi osvijestiti što više ljudi o posljedicama klimatskih promjena za koje smatra da su uzrok tih sve jačih oluja. S druge strane, samohrana je majka s malom djevojčicom koja mora raditi taj posao kako bi preživjela, ali je zbog svoje kćeri oprezna i pokušava izbjeći opasne situacije“, rekla je glumica. „Prvi susret s Garyjem, također samohranim roditeljem, prošao je intenzivno – on ju je doslovno uhvatio dok je letjela kroz zrak. Tko zna, da su bili drugi uvjeti, možda se nikad ne bi ništa dogodilo između njih, ali su zato postali pravi primjer toga kako izvanredne okolnosti mogu spojiti ljude.“ Makar može glatko surađivati s Garyjem, Allison ima napet odnos sa svojim šefom, lovcem na oluje i redateljem dokumentarnih filmova Petom Mooreom. Pete krivi njezine znanstvene računice za to što u protekla tri mjeseca nisu uspjeli stići nijednu oluju, zbog čega se investitori povukli svoj novac iz njegovog projekta. Matt Walsh, koji ga glumi, rekao je: „Pete je zadnjih deset godina radio na svojem savršenom vozilu, Titusu, s kojim lovi oluje. Ali ne uspijeva ga iskoristiti i zbog toga krivi Allison. Osim toga, htio je zaposliti nekog tko mu je sličan.“

U timu se osim Allisona i Petea nalaze i tri kamermana: Lucas, kojeg glumi Lee Whittaker, Daryl, kojeg glumi Arlen Escarpeta i Jacob, kojeg glumi Jeremy Sumpter. Lucas je Peteova desna ruka s kojim surađuje već godinama, a dok Daryl također ima iskustva s olujama, Jacob je apsolutan početnik što se tiče lova na oluja, zbog čega se i nađe u opasnosti tijekom snimanja.
br> Dok se Pete i njegova ekipa stavljaju na put opasnosti uglavnom, ako ne i samo, za dobrobit svih, lokalni ovisnici o adrenalinu Donk, samoproglašeni amaterski ljubitelj vratolomija s „nevjerojatnih“ 302 gledatelja na YouTubeu, i Reevis, njegov suučesnik i huškač, pronalaze razne lude, ali i opasne načine, kako bi se zabavili – a i svoje prijatelje i „fanove“ na Internetu. Kad primijete kako Titus dolazi u grad odmah zgrabe svoje kamere i počnu slijediti lovce u svojem poluraspadnutom autu iz 1980-tih na koji su zalijepili nekoliko trulih dasaka kako bi se zaštitili od tornada. Naravno, dogodi se nešto sasvim suprotno od toga, a njihove ludorije u film unose humoristične trenutke upravo kad je to potrebno.


TITUS

Lovac na oluje Pete Moore se nada snimiti samo srce tornada i za to je osmislio savršeno vozilo – Titusa koji ima neprobojna Lexan stakla, čelični oklop od 4mm, vitlo koje može podnijeti 12 tona i mini centar kontrole vremenske prognoze, s anemometrom, senzorom za vlagu i potenciometrom. Titus je prema dizajnu Sandefura, nadahnutom oklopljenim vojnim vozilima, napravila tvrtka Detroit’s Kustom Creation. Vozilo je zamišljeno kako bi izdržalo vjetrove i od 270 km/h i ima prilagođene spojke koje iskaču i zabijaju se duboko u zemlju.Titusov zadatak nije samo izdržati snažne vjetrove, već i dokumentirati ih pomoću staklene kupole na krovu s vidikom od 360 stupnjeva i digitalnom kamerom, samo jednom od 24 kamera koje su montirane posvud na vozilu. Quale je bio jako zadovoljan gotovim vozilom: „Bilo je vrlo impresivno kad su ga dostavili – imao je savršeni sloj laka na sebi i izgledao kao zvijer spremna na sve. Nažalost, kako bi postigli izgled vozila koje se polako sastavljalo tijekom nekoliko godina i s kojim su se lovile oluje, morali smo ga malo porazbijati i uništiti... kako bi izgledao kao da je prošao kroz pakao i prije nego što se dovuče u naš grad.“


KAMERA & DIZAJN PRODUKCIJE / LOKACIJE

Ironično je to što su kod snimanja „Oluje stoljeća“ jedna od najvećih prepreka bili vremenski uvjeti. „Izabrali smo Michigan jer je to lijepa država koja po topografiji sliči državama redovito pogođenima tornadima. Inače imaju i slične vremenske uvjete. Naravno, uvijek osim kad nam je to bilo potrebno za snimanje filma,“ nasmijao se Quale. Direktor fotografije Brian Pearson je pojasnio: „Najveći izazov s kojim sam se susreo su bili vremenski uvjeti, sunce, vjetar i kiša – a mi smo bili to koji smo stvarali i kontrolirali kišu. Većina događaja u filmu se treba odvijati pod oblačnim nebom, a mi smo snimali usred ljeta kraj Detroita... što je značilo 25 sunčanih dana u mjesec dana... upravo ono što nismo htjeli.“ Koristili su dnevno dvije ili tri 36 metara visoke dizalice koje su držale u zraku ogromnu rešetku s tkaninom koja se koristila kako bi rasijala sunčeve zrake i kako bi se postigao efekt na licima glumaca kao da se radi o oblačnom i mračnom nebu iznad njih. Pravi izazov je bilo i postići jake pljuskove i snažne vjetrove. „Jednom kad smo se riješili sunca, koristili smo 30 metara duge strojeve za kišu i strojeve za vjetar koji su postizali brzine od 160 km/h – i usmjerili ih prema glumcima i filmskoj ekipi. Vode je ulazila u sve, ali kamermani su uspijevali očuvati opremu suhom i sve odlično snimiti.“

Unatoč nedostatku prave kiše, glumci su se morali nositi s umjetnom kišom i vjetrom u više od polovice scena, zbog čega su bili mokri – ili su morali izgledati mokri – većinu vremena. Makar je svaki glumac imao zapravo samo jednu odjevnu kombinaciju tijekom jednog filma, zbog djelovanja „vremenskih uvjeta“ kostimografkinja Kimberly Adams i njezin tim morali su osmisliti na desetke kombinacija: prljavih, čistih, poderanih i drugih komada odjeće. Ne samo glumci, već i cijeli grad Silverton je morao izgledati kao da je propatio bijes Majke prirode: prvo su morali napraviti Silverton i zatim ga polako uništiti, ulicu po ulicu, zgradu po zgradu. Sandefur je brzo počeo potragu za pravom lokacijom. Jedna od ključnih lokacija u Silvertonu je srednja škola – koju je pronašao u Oak View osnovnoj školi u Oakland Township, Michiganu. „Upozorili smo ih da snimamo film o tornadima i da moramo postići određene efekte, ali sve ono što je na zgradi izgledalo potpuno uništeno u filmu, u stvarnosti se, naravno, nije dogodilo. Razbili smo jedan prozor i nekoliko metara pločnika, ali smo sve i vratili u izvorno stanje. Ostalo je sve filmska čarolija,“ nasmijao se dizajner produkcije.

Još jedna od scena velikog uništenja zbog tornada odvija se u ulici blizu kuće Fullerovih. Bilo je potrebno tri tjedna da se susjedstvo Auburn Hills pretvori u mjesto poharano olujom, a gotovo tjedan dana da se počisti nakon snimanja. Napuštena tvornica papira i jama u kojoj se nađu zarobljeni Donnie i Kaitlyn snimana je na tri lokacije: u starom skladištu, na vanjskoj lokaciji i na setovima studija Michigan Motion Picture Studios. Jama je bila samo 2 i pol metra duboka, ni dva metra visoka, a duga tri metra – u njoj su morali snimati glumci i filmska ekipa, gacajući u tisućama i tisućama litara vode. Takvi klaustrofobični uvjeti su odlično poslužili za postizanje odgovarajuće atmosfere. Još jedan realistični element u cijelom filmu je meteorološki kombi koji prati Titusa svugdje gdje ide i pruža Allison i ostalim lovcima na oluju najnovije informacije o vremenskim uvjetima i o tome gdje će udariti sljedeća oluja. Sandefur je dizajnirao kombi tako da bude apsolutno funkcionalan za snimanje, a Brana Rosenfeld se sreo s pravim lovcima na oluju kako bi odredili točno koju oprema mora imati kombi.


VIZUALNI EFEKTI

Veliko iskustvo redatelja s vizualnim efektima značilo je da on točno zna što je potrebno za stvaranje čudovišno velikih tornada koji će poharati izmišljeni grad u „Oluji stoljeća“ i ostaviti gledatelje bez daha. U tome mu je pomogao producent vizualnih efekata Randall Starr. Prvo čime su se Quale i Starr pozabavili bio je proces previzualizacije tornada u tri dimenzije koji je bio ključan za to kako bi dobili ideju o tome kako će tornado zapravo izgledati i što će lovci na oluje vidjeti kad ga budu lovili. Kad su uspjeli osmisliti izgled tornada zatražili su od vrhunskih holivudskih kuća za vizualne efekte fotorealistične prikaze svakog aspekta tornada, na temelju kojih su se zatim stvarali sami efekti.

Osim što su morali osmisliti i na ekrane realistično prenijeti tornado, trebali su prenijeti i posljedice tako snažnih vjetrova na okolinu i stvoriti digitalni bijes vremenskih uvjeta, uključujući i digitalnu kišu, stabla drveća, grane, dijelove vozila i različite krhotine i ostatke. Koristili su, naravno, i puno praktičnih specijalnih efekata, kao što su strojevi za vjetar koji su nosili lišće i prašinu. Specijalni efekti bili su od ključne važnosti za scenu gdje se grupa ljudi pokušava sakriti od tornada, dok oko njih lete mnogi ostaci, a napada ih kiša i vjetar od 160 km/h.

Za snimanje i postizanje atmosfere ključan je bio zvuk – intenzivan i zaglušujući, za koji je bio odgovoran snimatelj tona Per Hallberg. „Per je izvrstan snimatelj tona,“ rekao je Quale. „Za tako vizualnu priču bilo je ključno pronaći pravu osobu koja će pružiti gledateljima takvo iskustvo da ćete se prepasti onog što se događa na ekranu čak i ako imate zatvorene oči.“ Važna je bila i glazba skladatelja Briana Tylera koja je priči pružila emocionalni kontekst dok se događaji razvijaju iz običnog dana u izvanredne okolnosti za prosječne osobe. Redatelj se ovako izrazio o svojim nadama za film: „Nadam se da će gledatelji kad pogledaju film ostati zapanjeni snagom Majke prirode. Također, nadam se da će ih emocionalno dirnuti to kroz što prolazi likovi, pogotovo njihovo putovanje dok ne shvate što im je zapravo važno u životu – obitelj i humanost. Napokon, nadam se da će iskusiti uzbudljivo putovanje koje možete pronaći samo u filmovima.“